Trebalo bi se ponovo vratiti u neke davne predjele
sačuvane na dnu mrežastog raslinja oka,
u neke šume pomalo uvele sa sivim vršcima krošanja,
po nekoj cesti nimalo širokoj
uputiti se do raznobojnih kula,
do termitskog zdanja neke bivše sobe obojene sadrom,
trebalo bi uzeti samo svijeću,
samo trag mrmljajuće mjesečine po podu
i potrčati u noć, u zavojite aleje glasa koji je bio,
trebalo bi poći natrag u oblu posudu uspomena
i mirno zaspati,
sve dok brod ne otplovi od one druge obale,
brod u mutnu zemlju sjećanja,
i ništa se naročito tamo ne bi dogodil